Hrvatsko društvo
znanstvenih i tehničkih prevoditelja

Predstavništvo Europske komisije i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

pozivaju vas na predavanje

“Lažni prijatelji i prevođenje”

koje će u okviru obilježavanja Međunarodnog dana materinskog jezika i Mjeseca hrvatskog jezika održati dr. sc. Kristian Lewis s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Predavanje će se održati u Predstavništvu Europske komisije, Augusta Cesarca 4, 8. ožujka u 17 sati.

Dodatne informacije i potvrda dolaska: https://www.facebook.com/events/1714686682155095/

Radujemo se vašem dolasku!

Europska komisija

Predstavništvo u Republici Hrvatskoj

Područni ured Glavne uprave za pismeno prevođenje

Augusta Cesarca 4

10 000 Zagreb

Na hrvatskom tržištu postoji oko 400 prevoditeljskih agencija. U tako velikom broju različitih ponuđača prevoditeljskih usluga za očekivati je i različite cijene prijevoda. I zaista, ako se pogledaju cjenici samo nekolicine prevoditeljskih agencija, vidjet ćemo velike razlike u cijeni, ponekad i do 100%!
Cijena prijevoda formira se prema kartici teksta – jedna kartica teksta sadrži 1500 znakova s razmacima, mada postoji manji broj prevoditeljskih agencija koje cijenu obračunavaju prema kartici teksta od 1800 znakova.
Na cijenu prijevoda također znatno utječe i činjenica je li neka prevoditeljska agencija u sustavu PDV-a ili nije. Od ove godine prag za ulazak u sustav PDV-a za poduzetnike iznosi 230.000 kn ostvarenog prometa. To znači da prevoditeljske agencije koje nisu u sustavu PDV-a imaju u startu 25% manje cijene u odnosu na one koje jesu. To ih, naravno, čini znatno konkurentnijima, pogotovo u poslovanju s fizičkim osobama.
Kako se kreću cijene na tržištu prijevoda? Navest ćemo samo neke prevoditeljske agencije. Agencija Eurolanguage za karticu prijevoda naplaćuje 130 kn + PDV.  Projectus grupa karticu prijevoda naplaćuje 120 kn za prijevod na hrvatski odnosno 150 kn za prijevod na strani jezik + PDV. Agencija Tradux za prijevod na hrvatski naplaćuje 100 odnosno 120 kn za prijevod na strani jezik + PDV. Cjenik Alkemista kreće se od 109 kn pa sve do 432 kn za, na primjer, švedski jezik + PDV. Stentor naplaćuje 130 odnosno 150 kn + PDV, itd.
Treba istaknuti kako nemaju sve prevoditeljske agencije izražene cjenike jer neke cijenu prijevoda šalju isključivo na upit, nakon poslanog teksta. Međutim, uobičajena cijena prijevoda kreće se negdje od 120 kn + PDV za prijevod stranog teksta na hrvatski jezik.
Postoje, naravno, i agencije s nižim cijenama čije se poslovanje temelji na online ponudi. Zbog bitno nižih troškova u odnosu na tradicionalne prevoditeljske agencije (manja administracija, fleksibilniji radni uvjeti,  manji najam prostora, manje troškova za režije…), te su prevoditeljske agencije u mogućnosti ponuditi niže cijene prijevoda ne gubeći pritom na kvaliteti istih.
Ipak, postoje i pojedine ultrajeftine prevoditeljske agencije koje nude tzv. kikiriki prijevode – iznimno jeftine prijevode po cijeni već od 50-60 kn, ili čak i manje. “Kikiriki prijevodi” su u prevoditeljskom svijetu na glasu kao jeftini prijevodi loše kvalitete jer se temelje na iskorištavanju nezaposlenih freelance prevoditelja koji pristaju raditi “za kikiriki”, tj. iznimno nisku cijenu, kako bi barem nešto zaradili s obzirom na to da nemaju drugog izbora.
Postoji čak i web-stranica posvećena “kikiriki prijevodima” čiji je glavno moto: “If you’re NOT a monkey, stop working for peanuts!”
Osobe koje prevode za malu naknadu u prijevod ne ulažu ni dovoljno vremena niti dovoljno truda jer su, naravno, nezadovoljne onim što dobijaju za svoj rad tako da ih praktički nije briga za kvalitetu ili točnost prijevoda. Ponekad čak i namjerno pogrešno prevode pojedine dijelove teksta. A nerijetko se u svrhu što jeftinijeg prevođenja zapošljavaju i studenti stranih jezika bez ikakvog iskustva.
Sve to rezultira prijevodima loše kvalitete koja na prvi pogled nije uočljiva kupcu prijevoda jer, naravno, ne poznaje strani jezik. No valja istaknuti da ultrajeftini “kikiriki prijevodi” sumnjive kvalitete imaju potencijal nanijeti kupcima velike financijske ili osobne štete, pogotovo ako se koriste u poslovne ili službene svrhe. (…)
Izvor: www.prevoditelj-teksta.com

Ekonomski analitičar Velimir Šonje prikazuje sektor profesionalnih i poslovnih usluga koji u Hrvatskoj čini desetak posto bruto proizvoda. Čak i u krizi, kad je izgubljeno 200 tisuća radnih mjesta, sektor u kojem su arhitekti, konzultanti, oglašivači, pravnici, programeri i drugi uspio je povećati zaposlenost. Budući da tom sektoru pripadaju i prevoditelji, evo nekoliko naglasaka iz analize koja može biti vrlo zanimljiva prevoditeljskoj djelatnosti:
Mnoge tradicionalne industrije više nisu u stanju povećati zaposlenost. Pritisak na rast produktivnosti rada i u jednoj Njemačkoj je toliko jak, da prerađivačka industrija više nije u stanju dati doprinos rastu zaposlenosti. Robotizacija i umjetna inteligencija postupno zamjenjuju ljude. No, to ne znači – kao što pretpostavljaju tehnološki pesimisti – da u gospodarstvu nema novih radnih mjesta. Kreacija novih poslova preselila se drugdje; ponajprije u sektor profesionalnih i poslovnih usluga.
U Hrvatskoj sektor profesionalnih i poslovnih usluga nije lako definirati. Najčešća definicija obuhvaća sektor koji se u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti označava slovom M (stručne, znanstvene i tehničke usluge), N (administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti) i dio sektora J odnosno ICT, ali bez komunikacija, tako da uključuje samo IT – računalno savjetovanje i programiranje i informacijske uslužne djelatnosti (poput usluga poslužitelja i sl.). Tome se mogu dodati i djelatnosti popravaka računala.
Tako definiran sektor profesionalnih i poslovnih usluga u Hrvatskoj je prema anketi o radnoj snazi zabilježio rast broja zaposlenih u krizi za oko 6 tisuća. U isto vrijeme, ukupan broj zaposlenih od 2008. do 2014. smanjio se za gotovo 200 tisuća. Sektor je bio premalen da bi amortizirao pad u tradicionalnim industrijama; samo u prerađivačkoj industriji i graditeljstvu broj radnih mjesta u krizi smanjio se za po 60 tisuća. Međutim, fascinira činjenica da je i u hrvatskim recesijskim godinama sektor profesionalnih i poslovnih usluga bilježio rast broja zaposlenih. Rast bi sigurno bio još i veći da je Hrvatska zadnjih godina zabilježila rast kao druga srednjouropska gospodarstva.
Prema anketi o radnoj snazi, ove su djelatnosti u Hrvatskoj 2014. zapošljavale oko 100 tisuća osoba. Međutim, to nije realna slika veličine i važnosti sektora profesionalnih i poslovnih usluga. Strukturne poslovne statistike DZS-a pokazuju da su poduzeća iz ovog sektora zapošljavala oko 140 tisuća osoba.
Osim što ima svoju mikroekonomsku priču, sektor profesionalnih i poslovnih usluga ima i svoju priču o međunarodnoj razmjeni. U zemlji u kojoj se izvoz usluga identificira s turizmom čudno može zvučati da u uslužnom sektoru postoji još jedna grupa aktivnosti čiji izvoz premašuje zavidnu brojku od milijardu eura.

No, iako su u ovim djelatnostima često presudne lokalne mreže i specifična znanja (engl. home bias), daljnje otvaranje tržišta će uslijediti, pa je sada pravi trenutak za početak dijaloga o javnim politikama
S jedne strane prirodno se nameće ideja da jedan od rijetkih sektora koji zapošljava treba nekako potaknuti. S druge strane, svatko mora biti razumno skeptičan kada se postavi ovo pitanje. U praksi zemalja poput Hrvatske, „politike“, pogotovo prema pojedinim sektorima, najčešće znače subvencije, protekcionizam, privilegiju ili neki drugi oblik rentijerstva. Takve „tradicionalne“ politike sigurno nemaju smisla. Unatoč tome, „otkriće“ sektora koji nikada do sada nije bio promatran kao ekonomski smislena cjelina, koji ima iznenađujuće visok udjel od gotovo 10% u nacionalnom gospodarstvu mjereno kriterijem realne dodane vrijednosti (više od npr. turizma ili graditeljstva) i koji aktivno zapošljava, dovoljno je intrigantno da ustrajemo na ovom pitanju. Osobito ako se javne politike za sektor profesionalnih i poslovnih usluga trebaju usmjeriti na jačanje konkurentnosti kroz smanjenje regulatornog tereta i administrativnih opterećenja. Takve politike bi u konačnici mogle biti korisne za konkurentnost i rast drugih sektora gospodarstva.
Osim toga, taj će sektor uskoro postati jedna od glavnih tema pri vođenju ekonomske politike. Europska Komisija na jesen 2015. izlazi sa Strategijom za unutarnje tržište, u kojoj će sektor profesionalnih i poslovnih usluga zaslužiti posebnu važnost u pogledu daljnje liberalizacije tržišta usluga.
Okrugli stol o razvoju i politikama u sektoru profesionalnih i poslovnih usluga održat će se u HUP-u 15. listopada 2015. Cjelovit tekst analize objavljen je na Banka.hr
Izvor: narod.hr/banka.hr

Datum Međunarodnog dana prevoditeljstva, 30. rujna, blagdan svetog Jeronima, zaštitnika prevoditelja, prikladno je odabran. Sv. Jeronim rodjen je 347. godine u Stridonu, u Dalmaciji, a bio je Rimljanin ili možda romanizirani Ilir. Oko točne lokacije grada Stridona znanstvenici još uvijek raspravljaju. Neki misle da se radi o gradu-tvrdjavi Strzanj, koji se nalazio iznad Šuice (kod Tomislavgrada), drugi opet Stridon smještaju u bugojanski ili uskopaljski kraj…  Sigurno je pak da se Stridon nalazio na našoj strani Jadrana, jer je sam svetac, vjerojatno u šali, znao često reći: Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum (Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac)!
Jeronim je došao u Rim svakako u ranoj mladosti. Tamo je kod velikih učitelja učio govorništvo i tako upoznavao latinsku kulturnu baštinu te klasični latinski jezik. Uskoro je medjutim prihvatio kršćanstvo, te se 366.godine pokrstio. Ipak ga život u velegradu nije zadovoljavao, pa je uskoro pošao u palestinsku pustinju, gdje živi kao pustinjak te uči hebrejski jezik i usavršava se u grčkom. Potom odlazi u Antiohiju u Siriji gdje je 378. godine bio zaredjen za svećenika. Papa Damaz poziva ga 382. natrag u Rim i imenuje svojim osobnim tajnikom te mu povjerava vrlo odgovoran i nadasve zahtjevan posao novog prijevoda Evanđelja s grčkog na latinski jezik. Potreba jednog takvog prijevoda bila je nadasve velika, jer većina kršćana na Zapadu sve je manje znala grčki jezik, koji je do tada bio službeni jezik u Crkvi i na kojem su bile napisane sve novozavjetne knjige, a i Stari zavjet se čitao i proučavao ne na izvornom hebrejskom jeziku, nego u grčkom prijevodu poznatom pod imenom Septuaginta. Postojalo je doduše već nekoliko prijevoda Novog zavjeta na latinski jezik, ali većina je bila nestručna ili neprikladna za uporabu. Sve svoje izvanredno znanje i volju ulaže sad Jeronim u taj posao.
Poznavao je izvanredno latinski (i to onaj najbolji latinski, koji je učio u ciceronovskoj govorničkoj školi), grčki i hebrejski, a vladao je jos i aramejskim, sirijskim i arapskim. Uskoro je preveo evanđelja na latinski, ali nikako nije želio stati na tome, nego se odmah nakon toga s oduševljenjem baca na prijevod starozavjetnih knjiga, i to ne s grčkog prijevoda (Septuaginta), nego s hebrejskog izvornika. Nakon smrti pape Damaza (384.), Jeronimova velikog mecene i zastitnika, sam je Jeronim bio jedan od najozbiljnijih kandidata za papinsko prijestolje. No kad je izabran drugi kandidat, Siricije, Jeronimu izrazito nesklon, on napušta Rim te odlazi najprije u Antiohiju, a potom u Aleksandriju, da bi se nastanio u Betlehemu (386.), gdje će dugo godina živjeti kao pustinjak u jednoj spilji (vjerovao je da se upravo u njoj Isus rodio), te se baviti znanstvenim radom i služiti kao duhovni vodja za redovnike i redovnice u dva ženska i jednom muškom samostanu, koje je utemeljio skupa s jednom ženom imenom Paula. Na prijevodu svih starozavjetnih knjiga provest će punih 15 godina! U Betlehemu je i umro 420. godine.
Mnogi su bili oduševljeni njegovim novim prijevodima, ali se mnogi drugi nisu slagali s njegovim novim načinom prevodjenja. Njegov neuobičajeni stil jezika i prevodjenja izazvao je protivljenja, a ponegdje čak i proteste vjernika. Tako su vjernici u Tripoliju, nakon što su na misi slušali Jeronimov prijevod Jonine knjige, izišli na ulice i podigli ustanak protiv upotrebe njegovih prijevoda u liturgiji. Njegov suvremenik sv. Augustin takodjer je bio veliki protivnik novog Jeronimova stila te ga je često kritizirao. Osobito je zazorno bilo što je prijevode starozavjetnih knjiga činio iz izvornog hebrejskog jezika, budući da je do tada Septuaginta također smatrana nadahnutom knjigom (makar je bila samo prijevod!) i svi su prijevodi radjeni na temelju tog predloška. Budući da je u Bibliji nadahnutom smatrana svaka pojedina riječ, pa čak i zarez, dotadašnji su prevoditelji na latinski prevodili riječ za riječ. Jeronim je prvi uvidio da su takvi doslovni prijevodi nedostatni, jer ne uzimaju u obzir duh svakog jezika, pa je počeo prevoditi ne riječ za riječ, nego smisao za smisao (tzv. dinamička ekvivalenca). Proći će dugo godina dok takav njegov stav neće biti općenito prihvaćen u čitavoj Crkvi (sve do danas). Njegov prijevod Biblije poznat je pod imenom Vulgata (u prijevodu znači “opća”, “opće poznata” ili pak “u općoj uporabi”).
Jeronim se nije zadržao samo na prijevodima, nego je započeo pisati i komentare biblijskih knjiga, osobito starozavjetnih. U tome je takodjer bio izvanredno uspješan, tako da i mnogi današnji biblijski stručnjaci drže kako su ti komentari jos uvijek vrlo aktualni i korisni, te da možda nikada nitko nije prodro u biblijske dubine kao drevni Jeronim. Ipak, i on se redovito držao alegoričkog tumačenja, koje je tada bilo prevladavajuće, ali se zato u prijevodima držao više stvarne i povijesne pozadine u kojoj su te knjige nastale. Osim toga, napisao je zavidan broj knjiga o estetici, redovništvu te teologiji.
Bio je vrlo nagle naravi, što je pripisivao svojoj dalmatinskoj rodnoj sredini (Parce mihi, Domine…) te je često vrlo oštro znao kritizirati svoje oponente. Tako je za jednog drugog kršćanskog biblijskog komentatora, Rufina, nakon njegove smrti (u predgovoru svog prijevoda proroka Ezekiela), napisao: “A sad škorpion leži pokopan.” Za heretika Pelagija napisao je pak da je najgluplji od svih osoba čije su pameti bile zaglupljene škotskom zobenom kašom. Ipak se iz njegovih 117 sačuvanih pisama može lako iščitati njegova ljubav prema ljudima, ali isto tako i ljubav prema dobrom argumentu. Osnovao je govorničku školu za djecu u Jeruzalemu, brinuo se oko brojnih izbjeglica koji su pobjegli u Svetu Zemlju nakon provale Vandala u Rim 410., te iskazivao veliku ljubav prema siromašnima i nemoćnima.
Proglašen je svecem i crkvenim ocem, a Tridentinski sabor proglasio ga je i crkvenim naučiteljem, što je najveća titula koju od službene Crkve može dobiti neka osoba.
Sv. Jeronim umro je 30. rujna 420. godine u Betlehemu.
(Preuzeto s internetskih stranica Hrvatske župe sv. Jeronima u Chicagu: http://www.stjeromecroatian.org/hrv/whois.html)

Govor g. Marijana Tokića, predsjednika HDZTP-a

Galerija slika

Poštovane kolegice i kolege,
cijenjeni gosti,
dragi prijatelji,

ugodna mi je dužnost pozdraviti vas u ovoj prigodi i zahvaliti vam na odazivu na ovaj skup. Danas smo se okupili da zajedno obilježimo veliku obljetnicu: 50 godina postojanja Hrvatskoga društva znanstvenih i tehničkih prevoditelja.

Posebno pozdravljam naše goste i kolege, gospođu Ivu Grgić, predsjednicu Društva hrvatskih književnih prevodilaca, i gospođu Irenu Gizdavčić, predsjednicu Društva sudskih tumača i prevoditelja.

Za uvod u današnju svečanost poslušajmo tri stavka sonate Panova frula (La Flute de Pan) Julesa Mouqueta opus 15 za flautu i klavir, stavci Pan i pastiri – Allegro giocoso, Pan i ptice – Adagio, te Pan i nimfe – Allegro molto vivo, kao i Tango fantazija Jacoba Gadea i Toke Lunda Christiansena, u izvedbi članice Zagrebačke filharmonije Renate Penezić na flauti, uz klavirsku pratnju pijanistice Zarije Alajbeg-Galuf.

* * *

Obilježavamo, dakle, 50 godina postojanja. Je li to puno ili malo? Meni osobno izgleda puno jer se u vrijeme osnivanja Društva još nisam bio rodio. Osobito mi se čini puno kad se kaže „pola stoljeća“ jer se u ovih pola stoljeća svijet stubokom izmijenio, a naše Društvo traje.

Osnovano je 1957. u potpuno drugačijim okolnostima nego danas. No, i prije pola stoljeća i danas jednako ustraje u svojoj glavnoj svrsi ili kako bismo modernim „tržišnim“ rječnikom rekli: svojoj misiji, a to je VIDLJIVOST, UOČLJIVOST djelatnosti koja se po svojoj naravi najčešće zbiva u osami, bez pogleda, reflektora i kamera. Suvremenom stvarnošću dominira ono što je vidljivo, slika, imidž, pa se lako stvara privid da ono što ne vidimo i ne postoji. Upravo je zato važno moći pokazati vlastitu sliku. Nekoć kao i danas nezahvalno je bilo biti sam, možda čak i teže danas na tržištu kojim dominiraju organizacije, koje nepodnošljivom lakoćom podižu zahtjeve a smanjuju nagradu.

Danas, kao i prije pola stoljeća, Društvo sa svojih gotovo 400 članova samozatajno obavlja svoje poslanje kao jedan od čuvara pečata struke, ponajprije kroz svoje glasilo Prevoditelj i godišnje skupove, kao umnoženi glas prevoditelja u komunikaciji s upravnim tijelima i gospodarskim organizacijama, i kao postojani simbol pripadnosti jednoj djelatnosti s vrlo dugom i slavnom tradicijom u Hrvatskoj, koja započinje ništa manje nego s Euzebijem Sofronijem, koji se u svijetu štuje kao zaštitnik prevoditelja – sveti Jeronim – a rođen je u Stridonu u Dalmaciji.

Iako su većinom nevidljivi u javnosti, pa se zato njihov rad katkada podcjenjuje, prevoditelji u svojemu poslu uvijek mogu naći zadovoljstvo višega poslanja i značenja jer bez njihova „nevidljivog“, samozatajnog doprinosa nazadovao bi suvremeni život u mnogim svojim oblicima – zalupila bi se vrata informacijskog društva, društva znanja, tržišnoga gospodarstva, kulturne razmjene, europskih integracijskih procesa, svjetskih globalizacijskih procesa, sustizanja stoljetnog razvojnog jaza… devalvirala bi čežnja za boljim!

Prevoditelji imaju povlasticu uvijek biti u toku. Mi smo oduvijek na slobodnome tržištu, pa nam je prijelaz u novo doba posve prirodan. Prevoditelji ne čekaju sanacijske programe, državne poticaje ni milosti tržišta. Oni su već dio svjetske razmjene, i to na svoju sreću vrlo specifičan dio. Hrvatskom prevoditelju ne konkurira Europska unija, Kina ni bilo tko drugi u svijetu jer on rabi unikatni alat, a to je hrvatski jezik, naše zajedničko dobro.

Još je jednu tradiciju potrebno spomenuti u ovoj svečanoj prigodi. Iako nam je kroz povijest u mnogočemu manjkalo sustavnosti, uvijek su se pojedinci trsili da idu ukorak s najboljima. Primjeri naviru nasumce: prva tiskana knjiga, prvi automobil, prvi zrakoplov, prvi radio, prva televizija… Na taj je način nastalo i Hrvatsko društvo znanstvenih i tehničkih prevoditelja, kako to zorno pokazuje kronologija: slijedeći osnivanje prevoditeljske udruge u Njemačkoj 1945., Francuskoj 1947., Italiji 1950., Austriji 1954., Finskoj 1955., Nizozemskoj 1956., prepoznat je trend i 1957. osniva se Društvo u Hrvatskoj. Za ilustraciju, iza nas će doći Velika Britanija 1958., Sjedinjene Američke Države 1959., Grčka 1963., Irska 1986., istočna Europa i svi ostali.
Danas imamo osobito zadovoljstvo da je s nama osoba koja je ovih pedeset godina proživjela s Društvom od njegovih početaka i može nam iz prve ruke dočarati tadašnja zbivanja: gospođa Ana Ašperger.

Kao što je običaj na okrugle obljetnice, Društvo uručuje simbolična priznanja zaslužnim članovima.

U skladu sa Statutom Društva, Upravni odbor dodijelio je doživotno počasno članstvo gđi ANI AŠPERGER, uz Zahvalnicu za predani rad na unaprjeđenju struke, poboljšanju položaja prevoditelja te njezin svekoliki doprinos tijekom pedeset godina postojanja Društva.

Za dugogodišnje članstvo duže od 18 godina te predan rad i doprinos ugledu prevoditelja i prevoditeljstva dodjeljuje se diploma i plaketa sljedećim članovima:

• Krunoslava Brajdić, za dugogodišnje neprekidno članstvo, vrstan prevoditeljski rad i rad u upravnim tijelima Društva
• Kristina Bremzay, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Andrejka Čala, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Lovro Galić, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Miroslav Grimm, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Dunja Kern, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Lenga Kuliš, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Josip Lukač, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Ivica Malčić, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Durđa Matas, za dugogodišnje neprekidno članstvo, vrstan prevoditeljski rad i objavljivanje Četverojezičnog hrvatsko-njemačko-englesko-latinskog rječnika leksičkih jedinica s područja poljoprivrede, šumarstva, veterine i primijenjene biologije
• Maja Medić, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Jasminka Modrić, za dugogodišnje neprekidno članstvo, vrstan prevoditeljski rad i rad u upravnim tijelima Društva
• Branko Ožbolt, za dugogodišnje neprekidno članstvo, vrstan prevoditeljski rad i rad u upravnim tijelima Društva
• Dunja Palijan, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Janko Paravić, za dugogodišnje neprekidno članstvo, vrstan prevoditeljski rad i prevoditeljske zasluge u Domovinskom ratu
• Jasna Penco, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Blanka Perić, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Snježana Puharić, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Vinko Purgar, za dugogodišnje neprekidno članstvo, vrstan prevoditeljski rad i rad u upravnim tijelima Društva
• Selena Stojanović-Tatalović, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Evica Barišić-Toth, za dugogodišnje neprekidno članstvo, vrstan prevoditeljski rad i rad u upravnim tijelima Društva
• Marija Vrban, za dugogodišnje neprekidno članstvo, vrstan prevoditeljski rad, rad u upravnim tijelima Društva i objavljivanje Elektrostrojarskog rječnika (englesko-hrvatski i hrvatsko-engleski)
• Margaret Casman-Vuko, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad
• Janina Wojtyna-Welle, za dugogodišnje neprekidno članstvo i vrstan prevoditeljski rad

Još jednom čestitam kolegama koji su primili priznanje, zahvaljujem svima nazočnima na pozornosti i zaključujem formalni dio današnje svečanosti, te vas pozivam na domjenak koji smo pripremili u čast 50. obljetnice Hrvatskoga društva znanstvenih tehničkih prevoditelja.
Hvala!